SVET DIJAMANATA

Velika zvezda Afrike sija u Londonskom Tower-u

Sasvim slučajno, 26. januara 1905. godine, u južnoafričkom rudniku Premijer pronađen je do tada najveći dijamant na svetu. Frederik Vels, koji je bio nadzornik rudnika, krenuo je u rutinsku inspekciju i otkrio ogroman proziran kamen plavičasto-belog odsjaja. U prvom trenutku, mislio je da je reč o šali: bio je uveren da su mu rudari, kako bi ga ismejali i zbunili, podmetnuli komad stakla. Međutim, nakon podrobnih analiza, uvideo je da je došao do senzacionalnog nalaza: dijamant je u sirovom stanju bio težak 3106,75 karata, odnosno 622 grama!!! Najveći dijamant sveta ipak nije dobio ime po svom pronalazaču, već po vlasniku rudnika Tomasu Kalinanu, a kasnije je mu je nadenuto još jedno poetično ime: „Velika zvezda Afrike”.

Vlada kolonije Transval, na čijoj je teritoriji pronađen jedinstveni dragulj, darovala ga je 1907.godine tadašnjem britanskom kralju Edvardu VII za njegov 66. rođendan. Zanimljivo je i kako je Kalinan putovao do Engleske: da bi se zavarali tragovi i sprečila krađa, kopija je poslata brodom, a originalni dragulj je do Engleske stigao običnom poštom. Koliko je senzacionalno bilo otkriće ovog džina među dijamantima, isto toliko je bila uzbudljiva i njegova obrada. Kalinan je iz Engleske poslat u Amsterdam u radionicu Jozefa Ashera koji je čitavih šest meseci proučavao unutrašnju strukturu kristala i smišljao kako da ga podeli i obradi. Na kraju je odlučio da iz „Velike Zvezde Afrike” „izvuče” devet velikih i 96 manjih dijamanata. Sam proces brušenja započeo je 3. marta 1908. godine i trajao je osam meseci. Najveći među njima – težak 530.20 karata, oblika „suze” brušene u 74 facete – ugrađen je u britanski kraljevski skiptar koji je izložen u londonskom Tower-u u posebnoj zbirci krunskih dragulja. Drugi najveći „komad” dobijen iz velikog dijamanta nazvan je „Kalinan II” i ugrađen je u britansku krunu.

Sve do 1985. godine – kada je otkriven „Zlatni jubilel” – Kalinan ili „Velike Zvezde Afrike” bio je najveći sirovi i obrađeni dijamant na svetu. Maštu i danas golica činjenica da je bilo određenih jasnih naznaka da je on tek deo znatno većeg kristala, ali njegova „izgubljena polovina” do danas nije pronađena.