Dijamant Orlov – Nerazjašnjena tajna

DIJAMANT ORLOV – NERAZJAŠNJENA TAJNA

Dijamant Orlov – Najpoznatiji eksponat u muzeju Dijamantski fond Rusije (Almazni fond Rusije) je dragulj koji nosi prezime ruskog plemića Orlova, diplomate i ljubavnika slavne ruske carice Katarine Velike. No, pre no što je dospeo u posed carice, ovaj dijamant plavičasto-zelenog odsjaja, težine 189.62 karata, oblika nalik na polovinu golubijeg jajeta, prelazio je iz ruke u ruku i proživeo mnoge burne dane.

Njegov neobičan oblik i način obrade sa oko 180 trougaonih faseta, ukazuju da je možda reč o legendarnom dijamantu koji je, pre nego što je ukraden, bio oko na statui indijskog Boga Višnua. Priča kaže da je u 18. veku u okolini Srirangama u južnoj Indiji, za vreme rata između Francuza i Britanaca, jedan francuski vojnik čuo priču o svetilištu prepunom blaga. Dezertirao je, naselio se u blizini hrama i primio hinduizam kako bi imao pristup Svetilištu. Na kraju, pošlo mu je za rukom da postane čuvar hrama, a kada mu se jedne olujne noći ukazala prilika, iščupao je Višnuu jedno oko, ali nije imao hrabrosti da mu iščupa i drugo. Preplivao je reku, dokopao se Madrasa i Višnuovo blistavo oko prodao britanskom pomorskom kapetanu za 2000 funti. Kapetan je dragulj preprodao jednom jevrejskom trgovcu za 12.000 funti, a on ga je zatim prodao Jermeninu po imenu Khojeh Rafael koji ga je doneo u Amestredam.

Međutim, postoji i druga verzija priče o poreklu Orlova – jedan od najvećih ruskih gemologa, Aleksandar Fersman, smatra da je on zapravo legendarni Veliki Mogul. Po ovoj verziji, dragulj je pripadao vladarima Mogulskog carstva sve do 1739. godine, kada ga je, kao ratni plen, prigrabio persijski šah Nader. Nakon šahovog ubistva 1747. godine, dijamant je dospeo u ruke jednog avganistanskog vojnika, koji ga je, zajedno sa drugim opljačkanim blagom, doneo u grad u blizini današnje luke Basre.

Ponudio je svoje dragocenosti na prodaju jermenskom trgovcu Safrasu i njegovoj braći. Safras je bio zapanjen količinom blaga i nije mu bilo jasno otkud ono u posedu prostog vojnika, pa je počeo da odugovlači. Vojniku je to bilo sumnjivo, pa je netragom nestao. Stigao je do Bagdada i blago prodao jednom Jevrejinu za sumu od 65.000 pjastri. Na nesreću, ponovo se susreo sa Safrasom koji je saznao kome je prodao dragocenosti. Safras je pronašao trgovca i ponudio mu duplo veću svotu, ali ovaj na tu pogodbu nije pristao. Safras je, zajedno sa braćom, odlučio da ubije i trgovca i vojnika. Pozvali su ih na večeru, otrovali, a potom njihova tela bacili u Tigar. Međutim, krvoproliću tu nije bio kraj.

Kada su delili blago, jabuka razdora postao je upravo ovaj krupni i nedeljivi dijamant, pa je Safras pobio i sopstvenu braću. Bežeći od pravde, stigao je s blagom najpre u Istanbul, a potom, preko Mađarske, do Amsterdama. Glas o čudesnom dragulju stigao je do Katarine Velike, koja je Safrasa pozvala u Petrograd. Pregovori o otkupnoj ceni su bili komplikovani, dugi i neizvesni. Na kraju ga je, za sumu od 400.000 rubalja, otkupio grof Orlov, a dijamant je ugrađen u carski skiptar Katrine Velike.

O Orlovu kruži još jedna priča. Kada je 1812. godine Napoleonova vojska bila pred Moskvom, dragulj je sakriven u grobnicu jednog sveštenika. Legenda kaže da su ga vojnici pronašli, ali da se baš u trenutku kada su hteli da ga dotaknu, pojavio duh sveštenika. On je, zastrašujućim glasom, bacio prokletstvo na Napoleona i njegovu armiju. Tako je Orlov ostao u Rusiji.[/vc_column_text]

[/vc_column]
[/vc_row]

X